Prvi muz me je ubijao od batina i kada me je trudnu istukao pobjegla sam od njega i rodila cerkicu … 4 godine sam bila sama i onda upoznam momka, djelovao je ok … nakon 2 godine rodim mu sina pa onda jos jednu cerku … poceo je da se opija nenormalno i da ga danima nema kod kuce. Molila sam i pokusavala ali nije islo. Stisnem zube i zavrsim i sa tom pricom i obecam sebi da cu od sada od muskaraca traziti samo ono sto mi na fizickoj osnovi mogu pruziti. Tako je i pocelo sa trecim, nije odustajao, bio je uporan do srzi i uspjeo je da otopi santu leda u meni. Opet trudnoca – sok i nevjerica … rodim i ti bebu da bi saznala da me je svo vrijeme u trudnoci i sada poslije varao sa nekim zenturacama. Ja ne znam sta da radim i kako ovo da prevazidjem. Pare nisu problem, mogu da izguram i sama sve isfinansiram ali vise nemam snage da okrecem novi list. Ubijeno je sve u meni. Kako da se naviknem na to da ce pored mene uvjek imati bar jis jednu?

PROČITAJTE:  ISPOVEST - Imam 29 god i zivim kao duh u gradu
(Viđeno 1,711 puta, 1 Viđeno danas)