Bio sam na moru sa društvom, prvi puta bez roditelja sami. Jedan dan do nas na plaži se smjestila jedna porodica, sa troje djece. Nislu znali da se suncobran i svaka ležaljka plaćaju i posle nekog vremena dolazi konobar iz kafića i počinje da ih psuje jer su bez odobrenja zauzeli suncobran i

ležaljke, derao se na njih kao lud. Vidjelo se da su neki seljaci koji su prvi puta na moru i da baš ne znaju kako da se ponašaju. Bilo mi ih je žao ustao sam i platio za njih taj dan korištenje rekvizita. Moji su me prijatelji osuđivali i govoril da sam lud i da nam je svaki euro bitan da se što bolje provedemo. Tu veče dok smo šetali plažom naišli smo na istu tu porodicu i iz pristojnosti, jer se već na neki način znamo poželio sam im dobro veče, a oni…

ma prošli su pored mene kao da sam potpuni stranac i neko koga nikada u životu nisu vidjeli. Stvarno ne razumiojem, vaspitan sam da pomažem drugim koliko mogu i kada mogu, ali ovakvi ljudi mi ubijaju želju da ikome više pomognem. Ne tražim priznanje, ali ipak mogli su se barm osmijehnuti i ospozdraviti.

(Viđeno 4,678 puta, 17 Viđeno danas)