Uvijek sam se osjećala neprijatno u blizini moga strica. Ponašao siviše blisko prema meni. I kao jako mala se nisam osjećala prijatno pored njega. Kada sam imalo oko 11 godina on me poljubio u usta na jednoj slavi. Bila sam sama u hodniku tako da nas niko nije vidio. Pobjegla sam a kasnije sam opravdava to sebi da je to uradio greškom i da je htio u obraz. Kada sam imala 13 bili smo kod njih na ručku i on mi je stavio ruku izmedju nogu. Opet niko nije primjetio, pobjegla sam u

kupatilo plačući i zaključala se. Nikome nisam htjela da kažem šta se desilo. Od tada sam ga izbjegavala i uvijek sam plakala kada bi moji pokušali da me povedu kod njega u goste. Kasnije sam odrasla i nisam morala da idem. Skupila sam danas hrabrosti i rekla sam majci šta se desilo. Rekla mi je da nisam normalna, kaže sa sam se nešto zbunila i da to nikome ne govorim. Kaže ‘Bila si dijete, djeca znaju da umisle neke stvari’. Razočarana sam u nju.

(Viđeno 1,967 puta, 19 Viđeno danas)