Kako volim da rizikujem u braku… Kada sam imala dvadeset pet godina, otišla sam sa suprugom na medeni mesec kada sam pijana izasla da kupim duvan na putu upoznam savršenog momka u Bečićima, delovao mi je idealno. Proveli smo celu noć na plaži
znajuci da je suprug zgrabio san malo sam rešila da se prepustim riziku jer su me drmali hormoni kao tinejdzerku, uz dosta priče, romantike, poljubaca, lepih dodira rešila sam da mu dam sve za jednu nooć. Kada smo se rastajali njemu je bila prazna baterija na telefonu, dao mi je broj koji ja nisam lepo upisala umesto sedam, upisala sam pet
cifara onako pijana. On je tog jutra odlazio sa mora. Nikad nisam našla tog dečka, i sto posto je pomislio da se namerno nisam javila. Zove se Pavle i iz Niša je, 1983. je godište. Prelep je bio, visok malo mršaviji, sa prelepim zelenim očima. Nije umeo lepo da zgovori slovo R, sto ga je činilo još više simpatičnim. Mislim da je on bio čovek mog života a ja broj nisam lepo upisala. Ej sudbino! Užas.