Matori komšija u penziji me je konstantno muvao kada me vidi na ulici. Ajde nekako ono sa komplimentima u deminutivu, ali kada mi se približi uhvati me sa onim odvratnim rukama za struk i poljubi mi jedno oko, pa onda drugo, iako vidi da mi je neprijatno i da
se sklanjam, on me zove ćero i hvata za z–njicu i razb–avi me… pa rođače! Ok, poljubi me u obraz ako već želiš da me poljubiš, ali u oči? I to bi radio svaki put. Počela sam da ga guram i da se sklanjam, ali uvek me je vukao ka sebi i ne bi stao dok mi ne pol-ubi
oba oka i uhvati za za-njicu. Jednom sam pukla i na sav glas rekla: “Hoćeš li prestati da mi siluješ oči, manijače?” Tada se ućutao i otišao. Mesec dana posle toga se odselio. Ne dao Bog nijednoj devojci…