Nakon duge i teške borbe s rakom, majka je preminula. Prekinula je kemoterapiju i željela zaspati u svojoj kući. Na 5 mjeseci sam totalno zaustavila život, vratila se kući i brinula o njoj 24 sata do zadnjeg. Umrla mi je na rukama u našem domu, svjesna
svega. Koliko god da je sve bolno i traumatično i koliko mi nedostaje, ponosna sam na nas – kakav je čovjek ona bila i kakvog je čovjeka odgojila. Naučila me što je oproštaj, strpljenje, požrtvovnost i mir. Sve ono što je ona prakticirala i čemu sam se divila;
dala mi je posljednju lekciju. Poslije ovoga, znam da ljubav stvarno nema granice i uvjerena sam da će me jednog dana ponovno dočekati nasmjesena raširenih ruku. Bila mi je čast imati ju za Majku.