Nova komšinica i njen prozorčić kupatila… Ovo proljeće u kuću pored moje uselili su se muž i žena u ranim četrdesetima, kako to već kod nas je, u cijelom susjedstvu je to bila glavna tema, ali ja se zbog posla nisam previše bavio novopridošlim susjedima. Upoznao sam ih usput i to na brzinu, tada sam saznao da je on dobio posao u jednom osiguravajućem društvu, a ona još traži posao za radu u kancelariji, a primijetio sam da je ona je..no zgodna žena, uvijek dotjerana i

uređena. Prošlo je tako nekoliko tjedan otkada su se uselili, već je bio početak ljeta kada sam uzeo godišnji, vrijeme sam uglavnom provodio ljenčareći i odmarajući na terasi. Tako jedno predvečer dok sam bio na terasi i ležao na ležaljci vidio sam novu susjedu kako pleše u svojoj kupaonici, inače u mojoj ulici kuće su dosta raštrkane, a ova koju su oni uselili je najbliža mojoj, tako da moja terasa gleda točno prema njihovoj

kupaonici. Isprva nisam želio buljiti prema njoj iz straha da me ne primijeti i dođe do neugodnosti, ali znatiželja je polako radila svoje te sam tu i tamo bacio pogled da vidim što radi. Bilo mi je simpatično kako ona veselo pleše ispred ogledala zaogrnuta samo ručnikom i pjevajući neku pjesmu. Nakon nekog vremena sam je počeo promatrati sa većim zanimanjem i sva ta radoznalost izazvala je neke pohotne osjećaje u meni, pojavila se ona tipična misao „ovu ne bi bilo loše je… “.