Od kako čujem mamu pripremam se… Pripadam obitelji od 5 članova koja živi u vrlo malom stanu i ostalo nas je troje. Moji roditelji i ja. Najmlađe sam dijete (18god), starija braća otišli su na faks. Nisam društvena osoba i često sam doma. Nedavno moji roditelji počeli su ponovno konzumirati brak i to mi smeta. Svjesni su da sam u sobi do njih,

zidovi su vrlo tanki, namještaj star i u tišini navečer čuje se svaki njihov pokret na krevetu tako da vrlo lako čujem kada se to događa. Zgražam se čim pomislim na to, a kamoli kad to moram i slušati. Svaki dan kada sam u svojoj sobi strepim i moram biti pripremljena na to da uz sebe imam slušalice, ne bi li oni počeli, da ih stavim na uši i ne

slušam zvukove. Možda jesam sebična smatrajući da su se trebali strpiti još jednu godinu (odlazim na faks) jer ako to nisu morali slušati i proživljavati moja braća zašto bi ja morala? Smatram da razgovor s njima nije moguć jer smo obitelj u kojoj je ta tema tabu tema. Trebaju mi vaše perspektive, vaši osobni primjeri. Bilo kakav savjet!