Teraju me da se udajem, ja ne mogu da se sastavim koliko me kalaišu… 22 mi je godine i nikad nisam imala decka. Nije da nisam mogla, nego nisam htjela. Ni sad ga ne zelim. Meni je cudno kako svi okolo me
osudjuju i ocekuju da se udajem. Cak i drugarice koje su godinama u vezama me smatraju cudnom. Mislim, ljudi, pa ja nisam baba?? 22 mi je. Smirite se. Tek sam uplovila u ljubavne vode i ima mnogo toga sto zelim da prozivim prije nego sto se udam,
a i nije mi veza prioritet trenutno. Ovo ne govorim u fazonu kao da mijenjam momke. Mislim da su dvadesete za putovanja, prijatelje, zaradjivanje novca, ucenje i osamostavljivanje od roditelja. Ako se tu nadje i neki momak nije na odmet, ali nije ni prioritet!