Nikada nisam tražila dokaze jer sam mislila da imam savršen brak, sve dok jednog jutra nisam pronašla belu kovertu ispod otirača na ulaznim vratima. Unutra nije bilo pisama, samo ključ od hotelske sobe i fotografija mog muža kako sedi naspram žene čije lice je
bilo zamućeno — ali ruka na njenom ramenu imala je tetovažu koju sam viđala samo u ogledalu. Dok sam pokušavala da shvatim kakva je to igra, zazvonio je telefon. Sa druge strane bio je tihi, poznati glas koji je rekao: ‚Nisi morala da otvaraš kovertu. Znala sam da ćeš prva da je pokupiš.
