Nikada nisam verovala u one priče da se nešto može dogoditi potpuno slučajno, sve dok mi jednog petka nije pozvonio komšija da pogleda slavinu u kupatilu. Imala sam na sebi samo kratku kućnu haljinicu, mokru kosu i nisam očekivala nikoga. Dok je popravljao slavinu, stalno smo se šalili i zadirkivali. U jednom trenutku me je pogledao i rekao: „Ti si mnogo opasnija nego što izgledaš.” Nasmejala sam se, ali sam osetila kako mi obrazi gore. Kada je završio posao, ponudila sam mu kafu. Ostao je duže nego što je planirao,
a razgovor je postajao sve prisniji. Pred odlazak mi je tiho rekao da već mesecima pokušava da pronađe razlog da pokuca na moja vrata. Te večeri sam shvatila da neke popravke u kući mogu da izazovu mnogo veći nemir nego što čovek očekuje. A sada me zanima samo jedno… Da li biste vi otvorili vrata takvom komšiji još jednom? 😏
