- Doktorka Ana Čupić je Beograd zamenila Sopotom i sa suprugom podigla veliku porodicu, koja danas broji šestoro dece.
- Na imanju na Kosmaju razvili su organsku proizvodnju voća i povrća, a njihov paradajz i prerađevine postali su prepoznatljivi.
- Uz pomoć subvencija grada izgradili su četiri plastenika, a proizvode prodaju na kućnom pragu, u radnjama i preko interneta.
Neki lekari napuste grad kako bi lečili ljude u unutrašnjosti, ali je doktorka Ana Čupić, lekarka opšte prakse i supruga predsednika Skupštine Srbije Aleksandra Čupića, Beograd zamenila Sopotom iz sasvim drugih razloga. Sa suprugom je želela dvorište, baštu, prostranstvo i slobodu u kojoj će podizati veliku porodicu, koja danas broji šestoro dece.
Život na selu ih je brzo podstakao da počnu gajenje voća i povrća za svoje potrebe, ali se za Anin “mirišljavi” paradajz, ukusnu zimnicu i sokove brzo pročulo, pa je proizvodnja svake godine sve više rasla. Pošto su Čupići posebno vodili računa da u proizvodnji ne koriste pesticide, kao i da je njihova zemlja bila sačuvana od hemikalija, oni su konačno prešli na organsku proizvodnju hrane. Sada važe za jedno od najuspešnijih gazdinstava tog tipa na području Beograda, a realizovali su tek deo svojih planova.
Ana Čupić Foto: Kurir
Doktorka Ana Čupić u poljoprivredu je, kaže, ušla sasvim slučajno 2012, kada se sa suprugom doselila ovde pokraj Kosmaja.
– Nismo mi planirali da se bavimo poljoprivrednom proizvodnjom. Ja sam u to vreme radila u Beogradu, suprug je takođe radio u Beogradu. Birali smo mesto koje je dovoljno blizu Beogradu i koje je dobro povezano, da bismo mogli da živimo ovde, a da putujemo za Beograd i tamo radimo.
Tako da, posle toga sam počela da radim u Domu zdravlja u Sopotu. I krenuli smo polako. U stvari, nismo ni mislili da ćemo dovde stići, jer se ta potreba za baštom naravno pojavljivala kad je prvo dete stiglo, onda je bila potreba da dobije neko zdravo povrće, voće – pričala je Ana u reportaži za Kurir 2020. godine.
Zašto se odlučila za uzgoj organske hrane?
Porodica je iz godine u godinu rasla, pa su tako Čupići stigli do šestoro dece. Paralelno sa tim, i bašta je sve bolje uspevala, pa su njihovi mališani uvek imali pregršt ukusne i zdrave hrane na stolu.
– Meni je jako smetalo što poslednjih godina nismo mogli, ja bar nisam mogla, da nađem neki paradajz ili bilo kakvo povrće na koje sam navikla u selu. Moji su stalno imali neku baštu, ja sam vrlo često odlazila u selo. Prosto mi to voće i povrće više nije imalo taj ukus kad ga kupim u marketu. Takođe sam i videla koliko se danas koriste pesticidi, koliko su ljudi uopšte nekritički prema tome šta i koliko prskaju, i koliko je u stvari tu neznanja – pričala je Ana.
Od njihovog paradajza zamiriše cela radnja
Ono što pretekne iz bašte, Čupići su poklanjali rodbini, prijateljima i komšijama. A onda se glas o paradajzu koji budi sećanje na davno detinjstvo toliko proširio da su mnogi poželeli da kupe Anino povrće.
– To su različite vrste luka, rotkvica, salate, spanać, blitva, paradajz, paprika, krastavac, keleraba, muskatne tikve, kukuruz šećerac, krompir, luk, šargarepa, cvekla, sve ono što mi koristimo, što je nama bilo interesantno, što ja koristim u kuhinji, meni je to bilo interesantno da proizvedem, pre svega za svoju porodicu, a sad i za druge.
Ono što je bitno, što se mi uvek trudimo da svakom svom kupcu damo ekstra kvalitet. Znači, bez obzira, neka je sveže, neka je nešto i prerađeno, pošto mi pravimo od tog našeg svežeg i neke prerađevine, trudimo se da uvek bude ekstra kvalitet. I onda ljudi to prepoznaju. Mislim, naš paradajz kad uđe u radnju, već su ga ljudi prozvali mirišljavi paradajz, zato što čitava radnja zamiriše od njega – istakla je Ana ponosno.
Čista zemlja i brza sertifikacija za uzgoj organske hrane
Kako je konstantno učila o poljoprivredi, Ana je shvatila da se, a da to nije ni planirala, njena porodica bavi organskom proizvodnjom hrane. Proučila je propise i videla da bi mogli brzo da dobiju sertifikat.
– Na našoj zemlji nisu korišćeni pesticidi te 2017. Nisu korišćeni od trenutka kad smo mi stigli, od 2012, a i pre toga. I onda smo ušli u taj proces sertifikacije, a onda smo dobili dozvolu i od Ministarstva, to jest od Poljoprivredne stručne službe, dozvolu da tražimo period skraćenja sertifikacije – istakla je ona.
Ana Čupić Foto: screenshot YT/agrotvsrbija
Organski status dobili su u leto 2018, pa je tog proleća 2020. godine stiglo i prvo sertifikovano organsko povrće i voće.
Prodaju ga najviše na kućnom pragu, u nekoliko radnji na Vračaru, a sve češće i preko interneta.
– Sve manje ljudi ima vremena da ode negde u radnju i da nešto bira i očima i prstima. Međutim, onda je jako bitno da kad jednom probaju vaš proizvod, oni steknu poverenje da je to stvarno to i da će svaki put da dobiju isti kvalitet. I onda nemate problema praktično sa plasmanom – rekla je Ana.
U plasteniku radila dok dete spava
I grad Beograd podržava organsku proizvodnju hrane, pa tako svi oni koji se bave njom dobijaju posebnu pomoć.
Zahvaljujući subvencijama grada, Čupići su izgradili četiri plastenika.
Tako su znatno umanjili sopstvene troškove i olakšali proizvodnju.
– U tom smislu, mnogo su nam pomogli, jer različito je prosto napraviti povrće u ovakvom plasteniku i u nekom niskom tunelu gde vi morate da budete savijeni. Ljudi sad kad pomisle plastenik, oni pomisle velika vrućina, težak rad, ali ja sam u ovakvom plasteniku letos radila od 12 do 2, kad mi je najmlađe dete spavalo – rekla je Ana.
Deca od jutra do mraka napolju: “Zajedno zalivamo i učimo o biljkama”
Četvoro male dece, bašta, posao, plus specijalizacija na Medicinskom fakultetu. Pitali smo Anu kako uopšte uspeva da sve to organizuje i bude uspešna.
– Drugačiji je život ovde nego u gradu. U gradu vi morate dete da izvedete napolje, da ga prošetate u parku, da mu prosto pružite neki sadržaj. Ovde su deca po čitav dan napolju. Znači, oni u 9 izađu iz kuće i u 9 uveče se vrate. I onda i oni nam se pridružuju i kad nešto radimo, interesuju se, onda i oni gledaju da pomognu koliko mogu. Tako mi provedemo dosta vremena zajedno, bez obzira što sve vreme u stvari nešto radimo. Tako da, onda im je interesantno, oni zalivaju, donose rasad ili tako nešto. Nešto što im pričamo o tome koje su to biljke, zašto su bitne i tako – izjavila je Ana.
Čupići već tada imali planove i šta će saditi na ovim padinama. Vodili su se onim da gaje nešto što se njima sviđa.
– Mi smo shvatili da nam se sviđa kruška i da bismo imali neko stono grožđe, tako da su planovi za dalje da posadimo praktično kruške, s tim što bismo onda imali, trudili bismo se da napravimo takav zasad da imamo kruške od juna, da krenemo sa junskom lepoticom, pa da završimo sa kaluđerkom koja stiže sad u oktobru. Znači, od juna praktično do oktobra stalno imamo neku krušku na tanjiru – rekla je doktorka tada.
Ljudima koji vode računa o tome šta jedu i sami gaje svoju hranu, doktorka Čupić savetuje da se drže principa organske poljoprivrede, pa makar i ako to rade samo na svojoj terasi. Ako pak morate da kupujete, opet bolje uzmite neprskano, koliko god da ste u mogućnosti.
Прикажи ову објаву у апликацији Instagram
(Kurir.rs)
