Ceo kraj me je godinama smatrao najstrpljivijom i najpovučenijom komšinicom, onom ženom koja nikome ne pravi probleme, uredno plaća račune i uvek spušta pogled kada prođe pored dvorišta naše „uzorne“ komšijske porodice u kojoj se svakog vikenda organizuju roštilji, okupljanja i nazdravljanja uspehu i slozi. Niko nije znao da se iza tih visokih ograda i nasmejanih lica krije čovek koji mi je mesecima slao poruke u sitne sate, tvrdio da je nesrećan u braku i molio da se nađemo u kolima iza groblja, dok se njegova žena na društvenim mrežama hvalila idiličnom porodicom i delila savete drugima kako da sačuvaju ljubav. Kap je prelila čašu onog
jutra kada sam u sandučetu zatekla kovertu bez marke sa štampanim pismom punim najgorih uvreda i pretnji u kojem me neko optužuje da mu rasturam porodicu i preti da će mi „napraviti pakao od života“ ako se ne iselim iz ulice do kraja meseca. Umesto da se uplašim i povučem, uključila sam diktafon, pozvala ga da se nađemo na starom mestu da „razjasnimo situaciju“, naterala ga da pred snimkom prizna ko je, šta mi je pisao i kakve je prljave planove kovao, a onda sam istog popodneva otišla pravo na vrata njegove žene i pustila joj snimak od početka do kraja dok je kafa u šolji počela da joj se trese u ruci! Za pola sata cela ulica je brujala o skandalu, kofere su leteli preko kapije brže nego ikad, a ja sam prvi put shvatila da mirna voda često odnese najviše smeća kad jednom popusti brana!
