Prozor se zatvara za 13 sek.

Tetka je u hotelskoj sobi išla mic po mic, a onda je prigušila svetla i izgovorila rečenicu od koje ledi krv u žilama

Svi u porodici su gledali u moju tetku kao u osobu od najvećeg poverenja, onu elegantnu, samouverenu ženu koja uvek zna šta hoće, putuje po konferencijama i daje svima savete o životu, pa niko nije ni posumnjao kada me je zamolila da joj pomognem oko neke dokumentacije i papirologije tokom njenog poslovnog puta u drugom gradu, gde smo oboje odseo u istom hotelu. Prve večeri u hotelskoj sobi sve je delovalo potpuno profesionalno i bezazleno, sedeli smo za malim stolom uz otvorene fascikle i kafu, ali je tetka ubrzo počela da ide mic po mic — prvo je skinula sako i sela bliže meni na krevet uz izgovor da je klima pokvarena i da joj je lakše

tako da pregleda papire, pa je naručila piće, spustila glas i počela da mi priča kako se godinama oseća usamljeno i neispunjeno iako spolja deluje kao da ima sve. Svaki sledeći korak bio je sve smišljeniji i opasniji: prvo me je dodirnula po ramenu dok mi je pokazivala red u ugovoru, zatim se naslonila tik uz mene i počela da mi priča o muškarcima koji se plaše jakih žena, a onda je tiho ustala, prigušila svetla i s osmehom koji ledi krv u žilama rekla da u ovoj sobi nema nikoga ko može da nas osudi i da ponekad u životu treba uzeti ono što želiš bez pitanja! U tom trenutku sam shvatio da se igra otela kontroli i da ovo više nije običan razgovor o poslu, jer je svaka njena rečenica i svaki pokret bio zamka iz koje se nije bilo lako izvući, pogotovo kad mi je uz osmeh rekla da će cela porodica čuti svoju verziju priče ako sutradan ne budem znao da držim jezik za zubima!

1 pregleda