Svake večeri moj ljubavnik bi otišao tačno u ponoć, jer je tvrdio da mu je žena bolesna i da ne sme da bude odsutan kad padne mrak. Jedne kišne noći zaboravio je svoj stari ručni sat na mom noćnom ormariću. Kad sam ga uzela da ga sačuvam, videla sam da stoji — ali datum na njemu nije bio današnji,
već od pre dve godine. Sutradan sam ga pozvala da mu kažem da mu je sat ostao kod mene, a sa druge strane veze javio se nepoznat muški glas i pitao: ‚Izvinite, ko zove? Ovaj broj je ugašen još otkad je čovek koji ga je koristio nestao u saobraćajnoj nesreći.
