Ostala sam sama sa muzevim frendom…Moj muž je dobar čovek, ali poslednjih nekoliko godina naš odnos se sveo na posao, decu i svakodnevne obaveze. Više se ne trudimo jedno oko drugog kao nekada. Njegov najbolji prijatelj često dolazi kod nas, nekada na kafu, nekada da gledaju utakmicu.
U početku sam ga gledala kao člana porodice, ali sam primetila da sve češće traži razlog da ostane kada moj muž ode negde. Jednog popodneva muž je otišao do prodavnice, a nas dvoje smo ostali sami. Započeli smo razgovor o braku, emocijama i stvarima koje nikome ne govorim.
Priznao mi je da je godinama primećivao da nisam srećna i da mu je teško kada me vidi takvu. Nisam znala šta da odgovorim. Od tog dana počeli smo češće da se čujemo, a njegove poruke postale su nešto čemu sam se radovala.
Sada sam u situaciji koju nikada nisam zamišljala. Čovek koji mi pruža pažnju jeste najbolji prijatelj mog muža. Svaki put kada dođe kod nas, moram da glumim da je sve normalno. Ne znam da li sam se zaljubila ili mi samo nedostaje osećaj da sam nekome ponovo privlačna.
