Komsija ponudio da mi pomogne oko sitnica, a ta sitnica nije bas mala….

Muž mi je pre nekoliko nedelja otišao na službeni put koji je trebalo da traje deset dana. Ostala sam sama u stanu, a iskreno, prijalo mi je malo mira jer smo poslednjih meseci stalno bili u nekim raspravama. Prvog dana sam sredila kuću, napravila sebi večeru i rešila da uživam u slobodnom vremenu.

Sutradan mi se pokvarila slavina u kuhinji. Pokušavala sam sama da je popravim, ali bezuspešno. Setila sam se komšije koji živi sprat ispod nas, čoveka od četrdesetak godina, koji mi je jednom prilikom rekao da mogu da ga pozovem ako mi nešto zatreba.

Pozvonila sam mu i objasnila problem. Došao je sa alatom, zavrnuo vodu i za desetak minuta rešio kvar. Zahvalila sam mu se i ponudila kafu. Prihvatio je, pa smo seli i malo razgovarali.

Od tada je počeo češće da svraća. Jednom je pomogao oko sijalice, drugi put oko ormarića, a treći put je doneo kolače koje je njegova majka napravila.

Jedne večeri, dok smo pili kafu, rekao mi je da mu je čudno što tako lepa žena toliko vremena provodi sama. Nasmejala sam se i promenila temu, ali priznajem da mi je prijala pažnja.

Muž se vratio sa puta, a ja mu nisam ni pomenula koliko mi je komšija pomagao. Sada se svaki put nasmejem kada ga sretnem u hodniku, a on mi samo namigne i pita da li je sve u redu sa slavinom.

Ne znam da li sam jedina koja je u ovome pronašla nešto neobično ili se i vama desilo da obična komšijska pomoć preraste u zanimljivo poznanstvo.

11 pregleda